go to the original language article
Luksemburg.- Španjolski ministar unutarnjih poslova, Fernando Grande-Marlaska, branio je u utorak obavezno “uzajamno” priznanje odluka o povratku migranata u Europskoj uniji, nasuprot drugim državama članicama poput Nizozemske ili Francuske koje se zalažu da to bude dobrovoljno.
Ministri unutarnjih poslova EU-a razgovarat će o tom pitanju u okviru rasprave o prijedlogu Uredbe o povratku koja uspostavlja zajednički sustav za vraćanje državljana trećih zemalja u nezakonitom statusu u EU-u.
Ministar je objasnio u izjavama za EFE po dolasku na sastanak da je ta Uredba o povratku “dodatak Migracijskom paktu” koji zemlje pripremaju i da “mora biti provedena u cijeloj Europskoj uniji prije sljedećeg lipnja 2026.”.
Dodao je da se teži postizanju “onoga što (…) bismo mogli nazvati zajedničkim europskim sustavom povratka, odnosno pravosudnom odlukom o povratku u zemlji Europske unije koja ima punu učinkovitost u drugoj zemlji Europske unije”.
Na taj način, dodao je, “druga bi zemlja u svom slučaju provela povratak onih za koje je vlast čak i pravosudno odlučila da nemaju pravo ostati u Europi”.
Jedan od elemenata koji se raspravlja u EU-u je treba li to priznanje biti obavezno ili dobrovoljno, s državama poput Francuske i Nizozemske koje se zalažu za drugo, a Španjolska za obaveznost.
“Željeli bismo da bude obavezno (…) jer je to zapravo osnova onoga što je prostor pravde i slobode”, odnosno, “da odluka donesena od strane vlasti jedne zemlje ima istu vrijednost u drugoj zemlji”.
Ministar je naglasio da “dijelimo vrijednosti, oblikujemo zajednički pravni okvir koji potom provodimo. To bi nužno trebalo dovesti do obaveznosti”.
Prema Grande-Marlaski, dobrovoljnost “već je uspostavljena prije dvadeset godina u Direktivi o povratku”.
Španjolska traži da “to bude obavezno u unaprijed određenom vremenskom okviru u samoj Uredbi. Drugim riječima, da ne bude iznimaka koje (…) umanjuju potrebu za postizanjem obaveznosti u priznavanju odluka o povratku u (…) kratkom roku”.
Izrazio je u tom kontekstu da bi mogao postojati “rok za prilagodbu”, ali da bi u kratkom vremenskom razdoblju od stupanja na snagu novog propisa odluke jedne zemlje trebale biti “obavezne u svakoj drugoj zemlji EU-a”.
Prijedlog Uredbe uključuje, među ostalim, zajedničke postupke za donošenje odluka o povratku, jasna pravila u vezi s prisilnim povratcima i strože obveze za vraćene osobe u pogledu suradnje s nacionalnim vlastima. (14. listopada)