go to the original language article
“`html
Prvi… Google maps naše Galaksije planira stvoriti istraživački tim u kojem sudjeluje Institut za astrofiziku Zaklade za tehnologiju i istraživanje (ITE). Za ovaj ambiciozni projekt tim će dobiti Synergy Grant od Europskog istraživačkog vijeća (ERC).
Projekt pod nazivom “mw-atlas” i ukupnim proračunom od deset milijuna eura ima za cilj stvaranje prvog trodimenzionalnog, cjelovitog atlasa naše Galaksije, koji se očekuje da će drastično promijeniti način na koji promatramo i razumijemo Svemir.
Sunaslovnjak tima je Vasiliki Pavlidou, suradnik člana DEŠ-a u ITE-u i profesorica na Odjelu za fiziku Sveučilišta Krete, dr. Torsten Enslin iz Max Planck Instituta za astrofiziku u Njemačkoj i profesor Philip Mertz sa Sveučilišta RWTH u Achenu u Njemačkoj.
“Razlika koju je Google Maps učinio u našem životu je ta što nam ne govori samo gdje su ceste, već i gdje su hoteli, restorani, metro, autobusne stanice. Tako da u bilo kojem stranom gradu u koji odeš, znaš i lokacije objekata, ali i puteve na kojima su dinamički povezani, to jest funkcionalne međusobne veze između različitih točaka. To pokušavamo napraviti s trodimenzionalnom kartom naše Galaksije: ne samo da kažemo gdje se što nalazi, gdje su zvijezde u trodimenzionalnom prostoru, prašina, plin, tamna tvar, već i na koji način međusobno djeluju. To će nam samo po sebi reći na neki način metabolizam Galaksije: kako se stvaraju zvijezde i planeti, gdje se može stvoriti život, kakva bi mogla biti priroda tamne tvari”, objašnjava gospođa Pavlidou za APE-MPE.
Velika inovacija atlasa biti će trodimenzionalni izgled. Kako ističe Filip Mertz, profesor na Institutu za teorijsku fiziku čestica i kozmologiju pri RWTH-u, “naša Galaksija je izuzetno složena. Sadrži tamnu tvar, zvijezde, plin, prašinu, kozmičke zrake, magnetska polja, turbulentne brzine, koje međusobno djeluju kroz mrežu fizičkih procesa. Iako fizičke interakcije između komponenata kompliciraju rekonstrukciju, one su ključ za otključavanje treće dimenzije atlasa”.
Gđa Pavlidou naglašava za APE-MPE: “U astronomiji su sve naše opažanja dvodimenzionalne projekcije. Nemamo nikakav osjećaj dubine. Tek posljednje desetljeće ovo je počelo stvarno mijenjati s mjerenjem europske misije GAIA udaljenosti milijarde zvijezda. Dakle, zvijezde su taj element unutar Galaksije, s kojim možemo izmjeriti dubinu, udaljenosti. Sva ostala naša opažanja su dvodimenzionalna, to jest projekcije na zaslon bez dubine”.
“S otvaranjem dubine za zvijezde”, nastavlja ona, “ono što možemo učiniti je koristiti fizičke procese kako bismo prenijeli informacije o dubini sa zvijezda, gdje ih izravno mjerimo, na druge elemente Galaksije. Ovo je toliko nevjerojatno velik korak naprijed, da za mnogo problema s kojima smo se susretali na oštrici astrofizičkog istraživanja samo neizravno, sada izravno, ako imamo trodimenzionalnu kartu, možemo pročitati rješenje”.
Puno je otvorenih pitanja na koja se istraživači nadaju da će odgovoriti stvaranjem atlasa, ali dominantno mjesto zauzima stvaranje Svemira i priroda tamne tvari.
Kao što ističe koordinator projekta i voditelj tima teorije informacija o polju na Max Planck Institutu za astrofiziku, dr. Torsten Enslin, “naša Galaksija je veo kroz koji promatramo udaljeni Svemir i stoga ga moramo razumjeti kako bismo mogli ‘očistiti’ naša opažanja od buke koju uzrokuje”.
“Samo ako točno znamo trodimenzionalnu strukturu Galaksije, moći ćemo razlikovati što dolazi iz mladog Svemira a što dolazi iz Galaksije i vidjeti postoji li otisak prvih trenutaka, prve inflatorne ekspanzije koja se dogodila u prvih milijarditnih dijelova sekunde života Svemira”, opisuje gospođa Pavlidou za APE-MPE.
Što se tiče prirode tamne tvari, gospođa Pavlidou ističe da “trodimenzionalnim mapiranjem svih elemenata Galaksije i prije svega njenog gravitacijskog polja, moći ćemo imati smjernicu gdje treba tražiti nove čestice tamne tvari, ovisno o tome jesu li male ili velike mase”.
Projekt “mw-atlas” počet će 2025. godine i provodi se u narednih šest godina. Istraživači procjenjuju da će međurezultati svake dvije godine moći odgovoriti na specifična astrofizička pitanja.
Kako je stvaranje atlasa ogroman projekt i trodimenzionalna rekonstrukcija astronomskih podataka izuzetno složena, istraživači su postavili kao svoj cilj da algoritmi koje će razviti za ovaj projekt budu preneseni i na druga područja, poput medicinskog snimanja, praćenja klimatskih promjena na Zemlji i analize industrijskih podataka.
Povezivanje s projektom PASIPHAE
Projekt je povezan s drugim velikim programom koji “trči” Institut za astrofiziku ITE uz ranije financiranje ERC-a. Radi se o projektu PASIPHAE s ciljem mapiranja magnetskog polja naše Galaksije, koje je glavni izvor “buke” za mikrovalno pozadinsko zračenje, to jest portret “bebinog” Svemira. PASIPHAE će također početi 2025. godine i uključivat će dvostruke inovativne instrumente (polarimetre) koji se izrađuju uz potporu Stavoros Niarchos Zaklade posebno za program u laboratoriju Sveučilišnog centra za astronomiju i astrofiziku (IUCAA) u Indiji. Dva polarimetra će biti postavljena u Južnoj Africi i u Opservatoriju Skinakas na Kreti.
Partneri PASIPHAE projekta su ITE i Sveučilište Krete, Kalifornijski tehnološki institut Caltech, IUCAA, Astronomska opservatorija Južne Afrike i Sveučilište u Oslu u Norveškoj. Znanstveno odgovorna osoba za ovaj projekt je profesor Sveučilišta Krete i istraživač u ITE-u, Kostas Tassis.
Synergy Grants iz 2024.
Navodi se da su se u pozivu za 2024. za “ERC Synergy Grants” osim “mw-atlas” istaknula i druga 56 istraživačka projekta. Ukupno 57 projekata dobit će 571 milijun eura za rješavanje nekih od najkompleksnijih znanstvenih problema u širokom spektru područja. Grantovi, koji su osmišljeni kako bi potaknuli suradnju između istraživača, dio su programa istraživanja i inovacija EU “Horizon Europe”.
Sudjeluju 201 istraživača koji će ih provoditi u 184 sveučilišta i istraživačka centra u 24 zemlje diljem Europe i izvan nje. Dvadeset i dvije od timova uključuje istraživača sa sjedištem izvan Europe (SAD, Švicarska, Australija i prvi put Republika Koreja). Gotovo 32% istraživača koji sudjeluju u 57 projekata su žene, što je prema Europskom istraživačkom vijeću najveći postotak otkako je program počeo. Šest istraživačkih timova se u potpunosti sastoji od žena istraživača.
Marija Kouzinopoulou
“`