go to the original language article
Europska komisija predložila je jučer, u utorak, uspostavu zajedničkog europskog sustava za povratak ilegalnih migranata bržim, jednostavnijim i djelotvornijim postupcima u cijeloj Europskoj uniji.
Novi pravni okvir za povratak, koji je zatražilo Europsko vijeće u listopadu 2024., ključni je element za dopunu Pakta o migraciji i azilu koji je odobren u svibnju 2024. i koji će stupiti na snagu sredinom 2026. godine, te koji određuje sveobuhvatan pristup migracijama, kao i bržu i učinkovitiju obradu zahtjeva za azil.
Stope povrata u cijeloj Europskoj uniji trenutno iznose tek 20%. “Samo jedan od pet napušta Europsku uniju i to nije prihvatljivo. Naša društva to neće tolerirati”, naglasio je povjerenik za unutarnje poslove i migracije, Magnus Brunner, koji je zakonodavni prijedlog Komisije nazvao “prekretnicom”. “Stavljamo naš europski dom u red”, uvjerio je M. Brunner, dodajući: “S novim europskim sustavom povratka, osigurat ćemo da svi oni koji nemaju pravo boravka u Europskoj uniji zaista budu vraćeni. Tako će se značajno ojačati povjerenje u naš zajednički europski sustav azila i migracija”.
Da bi stupio na snagu, prijedlog Komisije mora odobriti Europski parlament i države članice EU. Povjerenik Brunner izjavio je da se nada njegovom odobrenju “što prije moguće”, iako je riječ o izrazito osjetljivoj temi, politički i pravno, koja dijeli države članice.
Prema Komisiji, nova pravila će državama članicama dati potrebne alate kako bi povratak bio učinkovitiji, uz potpuno poštivanje temeljnih prava.
Nova zajednička pravila uključuju:
– Europski sustav u obliku uredbe koja uključuje zajedničke postupke za izdavanje odluka o povratku i uspostavu europskog naloga za povratak kojeg će izdavati države članice. 27 različitih sustava koji su danas na snazi znači fragmentaciju na razini Unije, napominje Komisija.
Zahvaljujući međusobnom priznavanju odluka o povratku, jedna država članica moći će izravno priznavati i izvršavati odluku o povratku koju je izdala druga država članica bez potrebe za pokretanjem novog postupka. Do 1. srpnja 2027., godinu dana nakon što pakt o migraciji i azilu stupi na snagu, Komisija će preispitati jesu li države članice uspostavile odgovarajuće mjere za učinkovitu provedbu europskih naloga za povratak i donijet će izvršnu odluku koja će učiniti obveznim priznanje i izvršenje odluke o povratku donesene u drugoj državi članici.
– Jasna pravila za prisilni povratak i istovremeno pružanje poticaja za dobrovoljni povratak: Prisilni povrati će biti obavezni kada osoba koja ilegalno boravi u Europskoj uniji ne surađuje, prelazi u drugu državu članicu, ne napušta Europsku uniju unutar određenog roka dobrovoljnog odlaska ili predstavlja sigurnosnu prijetnju. Ovaj pristup pruža poticaje za dobrovoljni povratak unutar određenih rokova odlaska iz Europske unije.
– Strože obveze vraćenih osoba, nadoknađene jasnim osiguranjima: Izričite obveze suradnje s nacionalnim vlastima tijekom cijelog postupka povratka. Ove mjere dopunjene su jasnim posljedicama u slučaju odbijanja suradnje, kao što je smanjenje ili odbijanje davanja ili zapljena putnih isprava. Istovremeno, ojačat će se poticaji za suradnju, uključujući podršku za dobrovoljni povratak.
– Snažna osiguranja tijekom cijelog postupka povratka: Sve mjere povezane s povratkom moraju se provoditi uz potpuno poštivanje temeljnih i međunarodnih standarda za ljudska prava. To se osigurava putem jasnih postupaka, kao što je pravo na žalbu, potpora ranjivim osobama, snažna osiguranja za maloljetnike i obitelji i poštivanje načela zabrane proširenja.
– Stroža pravila za ograničenje slučajeva zloporabe i suzbijanje bijega: Države članice imat će pojačana pravila za identifikaciju vraćenih osoba, kao što je mogućnost zahtijevati jamstvo, redovito izvješćivanje ili obvezu vraćenih osoba da borave na mjestu koje odrede nacionalne vlasti. Nova pravila postavljaju jasne uvjete za zadržavanje ako postoji rizik od bijega, kao i alternativna rješenja umjesto zadržavanja. Zadržavanje može trajati do 24 mjeseca, umjesto 18 mjeseci koliko je sadašnji limit. Osim toga, obustavljajuće djelovanje odluka o povratku više neće biti automatsko, osim ako postoje pitanja zabrane vraćanja.
– Posebna pravila za osobe koje predstavljaju sigurnosni rizik: Države članice moraju pravodobno provjeriti predstavlja li osoba sigurnosni rizik. Jednom kada su identificirane, te osobe podliježu strogim pravilima, kao što su obavezna prisilna vraćanja, dulje zabrane ulaska i posebni prostori za zadržavanje. Zadržavanje se može produžiti iznad uobičajenog razdoblja od 24 mjeseca uz sudsku naredbu.
– Reintegracija kao dio postupka povratka: Kako bi se premostio jaz između odluke o povratku i povratka u treću zemlju, nova pravila uspostavljaju zajednički postupak kako bi se osiguralo da odluka o povratku sustavno slijedi sa zahtjevom za reintegraciju. Također predviđaju mogućnost prijenosa podataka na treće zemlje u svrhu reintegracije.
– Centri za povratak: Države članice zatražile su inovativna rješenja za upravljanje migracijama. Ovim prijedlogom uspostavlja se pravna mogućnost za povratak osoba koje ilegalno borave u Europskoj uniji i koje su dobile konačnu odluku o povratku u treću zemlju na temelju sporazuma ili dogovora koji je sklopljen bilateralno ili na razini Europske unije. Taj sporazum ili dogovor može biti sklopljen s trećom zemljom koja poštuje međunarodne standarde i principe za ljudska prava sukladno međunarodnom pravu, uključujući načelo zabrane vraćanja. Obitelji s maloljetnicima i maloljetnici bez pratnje su izuzeti, dok se način na koji se primjenjuju ti sporazumi ili dogovori mora pratiti. (13/3/25)