go to the original language article
Tri godine nakon uvođenja sankcija Europske unije, prihodi Rusije od trgovine s EU pali su za 74 posto, uvoz nafte smanjio se za 90 posto, a plina s 45 posto na 13 posto. „Sankcije su stajale rusko gospodarstvo 450 milijardi dolara”, izjavio je u Bruxellesu David O’Sullivan, specijalni izaslanik EU za sankcije.
O’Sullivan je u srijedu sudjelovao na saslušanju o učinkovitosti i provođenju sankcija EU protiv Rusije, koje su organizirali europarlamentarac PO Andrzej Halicki i latvijska eurozastupnica EPP Sandra Kalniete u Europskom parlamentu u Bruxellesu.
Irski političar podsjetio je da je od ruske invazije na Ukrajinu Europska unija Rusiji nametnula 16 paket sankcija. „Treba razumjeti težinu tih sankcija i da je to bio bezprecedentan potez, posebno jer smo prilikom nametanja sankcija morali postići jednoglasnost“, rekao je O’Sullivan.
Kako je podsjetio, još 2021. godine Rusija je bila peti trgovački partner EU i predstavljala je 5,8 posto trgovine unije robom vrijednom gotovo 260 milijardi eura godišnje. „Tri godine kasnije, kao rezultat sankcija, prihod od trgovine s Rusijom pao je za 74 posto, što pokazuje razinu učinkovitosti sankcija“, primijetio je ekspert. Također, uvoz nafte iz Rusije pao je za 90 posto, a plin se smanjio s 45 posto na samo 13 posto.
„Naravno, netko može reći da trgovina i uvoz još uvijek traju, ali to što smo uspjeli postići u samo tri godine, to je nešto nevjerojatno“, ocijenio je političar.
Primijetio je da je cilj sankcija bio prvenstveno lišiti Rusiju tehnologije za proizvodnju oružja te smanjiti prihode ruske ekonomije korištene za potporu rata. „I tu sankcije, iako nisu savršene, donose rezultat. Procjenjujemo da je ruska ekonomija izgubila 450 milijardi dolara. Čujemo lažnu naraciju da se ruska ekonomija dobro nosi, da je zabilježila rast od 3-4 posto. Ali sjetimo se da u Rusiji istovremeno vlada inflacija. Službeno se govori o 10 posto, neslužbeno čak o 20-25 posto“, rekao je stručnjak. Kako je podsjetio, Rusija danas izdvaja gotovo 30 posto javnih sredstava, odnosno 6-8 posto svog BDP-a za obranu. „Putin je kanibalizirao civilnu ekonomiju kako bi vodio ratnu ekonomiju. To se može raditi neko vrijeme, ali ne zauvijek“, rekao je O’Sullivan.
Kako je ocijenio, EU u ovom trenutku ne može odustati od sankcija, posebno jer one mogu biti sredstvo pritiska na Rusiju tijekom mirovnih pregovora. Treba, međutim, pojačati borbu protiv njihovog zaobilaženja. „Zatražili smo pomoć od europske industrije i ona uzima poštivanje sankcija vrlo ozbiljno. Ipak, imajmo na umu da su te sankcije uvedene autonomno od strane država EU i njezinih partnera, a ne od strane čitave zajednice UN-a, što znači da svim državama nisu po volji.
I organizatori događanja Halicki i Kalniete su se složili da EU mora ne samo izvršiti jači pritisak na Rusiju, već i uvesti nove, još strože sankcije te osigurati njihovo provođenje i primjenu. „Ponekad čujem komentare da ako smo uveli čak 16 paketa, to znači da sankcije ne djeluju. To nije istina“, rekao je Halicki, dodajući da je EU uspjela oslabiti rusku ekonomiju, ograničiti pristup Rusiji ključnim vojnim tehnologijama te zamrznuti rusku imovinu, iako – kako je primijetio – EU još uvijek nije donijela odluku o tome kako će taj novac biti iskorišten. „Dva su pitanja sigurna: sigurno se neće vratiti Putinu i sigurno će barem djelomično biti iskorištena za obnovu Ukrajine“, dodao je O’Sullivan.
24. veljače, na treću godišnjicu ruske invazije na Ukrajinu, države članice usvojile su 16. paket sankcija Rusiji. Radi se na 17. paketu. (05.03.2025.)