Bruxelles – Još uvijek ne postoji neki dogovor ili zadovoljstvo novom zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Naveo je to u srijedu navečer u Bruxellesu ministar poljoprivrede SR Richard Takáč (Smer-SD) nakon sastanka ministara poljoprivrede iz zemalja EU s trojicom eurokomesara. Rasprave su bile usmjerene na budućnost europske poljoprivrede i sigurnost opskrbe hranom, izvještava dopisnik TASR-a.
Richard Takáč naveo je da srijednji sastanak doživljava kao razmjenu političkih stavova o budućoj zajedničkoj agropolitici i o sporazumima s trećim zemljama. Počistio je da je na brzinu sazvani sastanak u Europskoj komisiji (EK) bio zbog prosvjeda europskih farmera zbog trgovinskog sporazuma sa zemljama Mercosura i da su agroministri dobili prostor da se izjasne o financiranju zajedničke agropolitike u okviru budućeg višegodišnjeg financijskog okvira.
„Još uvijek ne postoji neki dogovor ili zadovoljstvo novom zajedničkom poljoprivrednom politikom. I u slučaju sporazuma s trećim zemljama postoje pitanja, zato od Europske komisije i dalje zahtijevamo neke korake i rješenja“, objasnio je.
Dodao je da se nije govorilo samo o Mercosuru, jer je za Slovačku veći problem sporazum s Ukrajinom i vrlo visoke kvote određene za neke robe.
Predsjednica EK Ursula von der Leyenová prije srijednjeg sastanka predložila je da države članice mogu ranije povlačiti neka poljoprivredna sredstva iz budućeg dugoročnog proračuna Unije (2028. – 2034.), i to u visini od 45 milijardi eura. Takáč tvrdi da se iz njezina pisma ministri „ništa novo nisu doznali“ i da se ništa dodatno sektoru poljoprivrede ne nudi.
„Gospođa predsjednica govori samo o tome da možemo ranije povući novac koji nam je namijenjen. Možemo ga premjestiti drugdje. Ali ne govori o tome da ćemo dobiti više novca, da možemo biti fleksibilni. Ne govori o tome da će zajednička poljoprivredna politika biti samostalna, o tome da će biti prvi i drugi stup. To je tako na brzinu zamagljivanje, više tako da se pravimo da nešto radimo, a ništa ne radimo“, rekao je.
Prema njegovim riječima, ipak je sastanak imao smisla, jer su svi ministri izrazili svoje stajalište i „crvene linije“ za svoje zemlje. Podsjetio je da ministri uglavnom govore o tome da zajednička poljoprivredna politika mora biti samostalna, dvostupa.
Slovačka ima tri crvene linije: dvostupa, bolje financiranje ZPP-a i povratak prehrambene industrije u zajedničku poljoprivrednu politiku
Istaknuo je da je za Slovačku riječ o tri osnovne teme. Prije svega o ograničavanju izravnih plaćanja, jer SR ne može trpjeti to što ima najviše velikih farmi, što je povijesno zadano. Zatim je to pitanje alokacije financijskih sredstava, jer je nakon 20 godina članstva u EU SR na razini 82 % izravnih plaćanja u usporedbi sa starim državama članicama i nestaje vanjska konvergencija. Uzimajući u obzir inflaciju, to prema Takáču znači da će Slovačka imati 20 % manje sredstava za agrosektor, što slovačka vlada osjetljivo doživljava kada EU želi dati bilijun eura više na naoružanje.
„I danas je iz usta više ministara odjeknulo da moramo biti konkurentni i prehrambeno samodostatni, što je moguće samo ako ćemo imati dovoljno financija za sektor poljoprivrede i ako će biti manje birokracije“, poručio je.
Treća stvar, važna iz perspektive SR, jest da su se iz financiranja agropolitike isključili sektor prehrambene industrije i vinarstva, koji su premješteni u industriju. Za Slovačku je vrlo bitno da prehrambena industrija bude uvrštena u zajedničku poljoprivrednu politiku.
Uz osvrt na trgovinske sporazume Takáč je upozorio da Slovačka zahtijeva da postoje zaštitni mehanizmi za poljoprivrednike u zemljama EU. Slovačka u slučaju Ukrajine poziva na uspostavu posebnog fonda koji bi kompenzirao agrosektor u slučaju da mu nastanu štete zbog roba iz Ukrajine.
„Svi smo tražili, mnogo puta je tamo odjeknulo, poštivanje standarda koji vrijede u EU, s gledišta limita za prskanja, gnojiva, raznih pripravaka koji su zabranjeni u Uniji. Standarde koje moraju poštivati europski poljoprivrednici i prehrambena industrija moraju poštivati i eventualni uvoznici iz trećih zemalja. Ne želimo odgode od dvije, tri, četiri godine. Zahtijevamo da te stvari vrijede odmah kada počnu vrijediti ti sporazumi“, objasnio je Takáč. (7. siječnja)
go to the original language article
