go to the original language article
Evropska komisija predložila je jučer, u utorak, uspostavljanje zajedničkog evropskog sistema za vraćanje nelegalnih migranata bržim, jednostavnijim i efikasnijim procedurama širom EU.
Novi pravni okvir za vraćanje, koji je Evropsko vijeće zatražilo u oktobru 2024. godine, predstavlja ključni element za dopunu Pakta o migracijama i azilu, koji je usvojen u maju 2024. i stupit će na snagu sredinom 2026. godine, a koji postavlja sveobuhvatan pristup migracijama, kao i brže i efikasnije rješavanje zahtjeva za azil.
Stope vraćanja širom EU trenutno iznose samo 20%. “Samo jedna od pet osoba napusti EU i to nije prihvatljivo. Naša društva to neće tolerisati,” naglasio je Komesar za unutrašnje poslove i migracije, Magnus Bruner, koji je zakonodavni prijedlog Komisije opisao kao “prelomni trenutak”. “Dovodimo naš evropski dom u red,” uvjerio je M. Bruner, dodajući: “S novim evropskim sistemom vraćanja, osigurat ćemo da svi oni koji nemaju pravo boravka u EU zaista budu vraćeni. Time će se značajno ojačati povjerenje u naš zajednički evropski sistem azila i migracija”.
Da bi prijedlog Komisije stupio na snagu, mora ga odobriti Evropski parlament i države članice EU. Komesar Bruner izjavio je da se nada da će biti odobren “što je moguće prije”, iako je riječ o izuzetno osjetljivoj temi, politički i pravno, koja dijeli države članice.
Prema Komisiji, novi propisi će državama članicama dati potrebne alate kako bi vraćanja postala efikasnija, uz potpuno poštivanje temeljnih prava.
Novi zajednički propisi uključuju:
– Evropski sistem u obliku uredbe koja uključuje zajedničke procedure za izdavanje odluka o vraćanju i uspostavljanje evropskog naloga za vraćanje koje će izdavati države članice. Sadašnjih 27 različitih sistema znači fragmentaciju na nivou Unije, napominje Komisija.
Zahvaljujući međusobnom priznavanju odluka o vraćanju, država članica moći će direktno priznati i izvršiti odluku o vraćanju koju je izdala druga država članica bez potrebe za pokretanjem novog postupka. Do 1. jula 2027. godine, godinu dana nakon početka primjene pakta o migracijama i azilu, Komisija će preispitati jesu li države članice uspostavile odgovarajuće aranžmane za efikasno rješavanje evropskih naloga za vraćanje i donijet će izvršnu odluku koja će učiniti obveznim priznavanje i izvršenje odluke o vraćanju koju je izdala druga država članica.
– Jasna pravila za prisilno vraćanje uz paralelno pružanje poticaja za dobrovoljno vraćanje: Prisilna vraćanja će biti obavezna kada osoba koja ilegalno boravi u EU ne surađuje, bježi u drugu državu članicu, ne napušta EU u određenom roku za dobrovoljno napuštanje ili predstavlja rizik za sigurnost. Ovakav pristup pruža poticaje za dobrovoljno vraćanje unutar određenih rokova napuštanja EU.
– Strože obaveze osoba koje se vraćaju, koje su uravnotežene jasnim zaštitnim mjerama: Izričite obaveze suradnje s nacionalnim vlastima tokom cijelokupnog postupka vraćanja. Ove mjere su dopunjene jasnim posljedicama u slučaju odbijanja suradnje, kao što je smanjenje ili odbijanje isplata naknada ili oduzimanje putnih dokumenata. Istovremeno, poticaji za suradnju će biti pojačani, uključujući podršku za dobrovoljno vraćanje.
– Snažne zaštitne mjere tokom cijelog procesa vraćanja: Sve mjere povezane s vraćanjima moraju se provoditi uz punu usklađenost s temeljnim i međunarodnim standardima za ljudska prava. To se osigurava kroz jasne procedure, kao što su pravo na žalbu, podrška ranjivim osobama, snažne zaštitne mjere za maloljetnike i porodice te poštivanje pravila o neprogonu.
– Stroža pravila za ograničavanje slučajeva zloupotrebe i sprječavanje bijega: Države članice će imati pojačane propise za identifikaciju osoba koje se vraćaju, kao što je mogućnost zahtijevanja novčane garancije, periodična izvještavanja ili obaveza osoba koje se vraćaju da borave na mjestu koje je odredila nacionalna vlast. Novi propisi jasno definiraju uvjete za zadržavanje u slučaju rizika od bijega, te alternativna rješenja umjesto zadržavanja. Zadržavanje može trajati do 24 mjeseca, umjesto 18 mjeseci koliko je trenutno ograničenje. Osim toga, suspenzivno djelovanje odluka o vraćanju više neće biti automatsko, osim ako ne postoje pitanja neprognanja.
– Posebna pravila za osobe koje predstavljaju sigurnosni rizik: Države članice će biti dužne pravovremeno provjeriti predstavlja li neka osoba sigurnosni rizik. Kada se identificiraju, te osobe podliježu strožim propisima, kao što su obavezno prisilno vraćanje, zabrana ulaska dužeg trajanja i posebni prostori za zadržavanje. Zadržavanje se može produžiti izvan uobičajenog trajanja od 24 mjeseca sudskim nalogom.
– Reeupuštanje kao dio procesa vraćanja: Kako bi se premostio jaz između odluke o vraćanju i vraćanja u treću zemlju, novi pravila uspostavljaju zajedničku proceduru kako bi se osiguralo da se odluka o vraćanju sistematski prati zahtjevom za reeupuštanje. Oni također predviđaju mogućnost prijenosa podataka u treće zemlje radi reeupuštanja.
– Centri za vraćanje: Države članice su zatražile inovativna rješenja za upravljanje migracijama. S ovim prijedlogom uvodi se pravna mogućnost vraćanja osoba koje ilegalno borave u EU i kojima je izdata konačna odluka o vraćanju u treću zemlju na temelju bilateralnog sporazuma ili aranžmana zaključenog na nivou EU. Taj sporazum ili aranžman može biti sklopljen s trećom zemljom koja poštuje međunarodne standarde i principe o ljudskim pravima prema međunarodnom pravu, uključujući pravilo o neprogonu. Porodice s maloljetnicima i maloljetnici bez pratnje su izuzeti, dok se način provedbe tih sporazuma ili aranžmana mora pratiti. (13/3/25)