fr flag go to the original language article
This article has been translated by Artificial Intelligence (AI). The news agency is not responsible for the content of the translated article. The original was published by ENR avec AFP, ANSA, BTA, CTK, dpa, PAP, TASR.

Pravni okvir koji se nudi u Evropi osobama LGBTIQ+ ostaje nejednak i njihova prava su sve više ugrožena u nekim državama članicama. Razlike između zakonodavstava o braku i građanskoj uniji, zajedno sa novim pravnim ograničenjima koja su uvedena u nekim zemljama, stavljaju na probu okvir jednakosti EU.

Posljednji težak udarac osobama LGBTIQ+ unutar EU: amandman na slovački Ustav, koji je stupio na snagu u subotu 1. novembra, navodi da zemlja „priznaje samo dva pola, muški i ženski“.

Ovaj amandman takođe rezerviše usvajanje za udate parove, isključujući na taj način parove istog pola, s obzirom na to da je homoseksualni brak zabranjen u Slovačkoj. Surogat majčinstvo je tamo izričito zabranjeno.

Slovački Ustav već definiše brak kao zajednicu muškarca i žene, u amandmanu iz 2014. godine, usvojenom dok je trenutni nacionalistički premijer Robert Fico takođe bio na vlasti.

Ova radikalna promjena sada stavlja nacionalno pravo iznad prava Evropske unije. Navodi da „suverenitet“ Slovačke u vezi sa „kulturnim i etičkim pitanjima“ prevazilazi evropsko pravo.

Fico, koji se vratio na vlast 2023. godine, često je bio u nesuglasju sa EU. Kritički glasovi su upozorili da bi ustavna reforma mogla dovesti Slovačku u sukob sa odredbama evropskih ugovora. Venecijanska komisija, savetodavno telo Saveta Evrope u Strazburu za ustavna pitanja i organizaciju za zaštitu ljudskih prava, takođe je izrazila kritike pre glasanja o ovoj reformi.

Slovački ombudsman za ljudska prava, Róbert Dobrovodský, izjavio je da ova reforma „nije put ka pravednijoj i humanijoj zemlji“ i da „moguće preispitivanje prioriteta prava i sloboda koja proizlaze iz međunarodnih ugovora i prava EU nad slovačkim pravom ne doprinosi pravnoj sigurnosti stanovnika zemlje, posebno onih koji pripadaju manjinama“.

LGBTIQ+ je generički termin koji obuhvata veliku raznolikost seksualnih orijentacija i rodnih identiteta, izvan heteroseksualnosti i cisidentiteta. Obuhvata lezbijke, gejeve, biseksualce, transrodne osobe, interseksualne osobe, queer/one u preispitivanju, i druge osobe predstavljene znakom +.

Unutar EU, Mađarska je takođe često kritikovana zbog povlačenja u pogledu prava osoba LGBTIQ+. Nacionalistički premijer Viktor Orbán ih ograničava godinama u ime „zaštite dece“, a ove godine, njegova vladajuća koalicija usvojila je zakonske izmene koje imaju za cilj da zabrane parade ponosa.

Nejednakosti u vezi sa pravima vezanim za brak i građansku uniju

Legalizacija braka za sve je tema stalnog nesuglasja unutar EU. Dok su neke zemlje to prihvatile pre nekoliko godina, druge se još uvek suočavaju sa strogim pravilima i političkom blokadom.

1. oktobra 1989. godine, u Danskoj, nekoliko homoseksualnih parova je bilo prvi na svetu koji su se civilno ujedinili, čime su svojoj vezi dali pravni status, ali nisu dobili status braka. Holandija je bila prva država koja je dozvolila brak između osoba istog pola u aprilu 2001. godine.

Od tada, 21 druga evropska zemlja, uključujući 15 članica EU, je sledila: Andora, Austrija, Belgija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Nemačka, Grčka, Island, Irska, Luksemburg, Malta, Norveška, Portugal, Slovenija, Španija, Švedska, Švajcarska i kneževina Lihtenštajn.

Neki evropski državi su dozvolili građansku uniju između osoba istog pola bez legalizacije homoseksualnog braka, uključujući Italiju, Mađarsku, Hrvatsku, Kipar, Letoniju, Češku i kneževinu Monako.

Brak obično pruža potpunu pravnu priznanje paru, uključujući prava u vezi sa usvajanjem, nasledstvom i socijalnim davanjima. S druge strane, građanska unija nudi samo deo ovih prednosti i značajno varira od zemlje do zemlje.

U Poljskoj, projekti legalizacije građanske unije su predmet pažljivog razmatranja godinama, ne samo pod prethodnom vladom stranke Pravo i pravda (PiS) i bivšim predsednikom Andrzej Duda, već i suočeni sa otporom njegovog naslednika, Karol Nawrocki.

Na vlasti od 2015. do 2023. godine, vlada PiS se čvrsto protivila bilo kojoj inicijativi za legalizaciju građanske unije, iako skoro milion Poljaka živi u vanbračnim zajednicama, uključujući heteroseksualne i homoseksualne parove. Braneći katoličku viziju, PiS se protivio davanju više prava seksualnim manjinama.

Centristička stranka trenutnog premijera, Donald Tusk, obavezala se da će legalizovati građanske unije u svojoj zemlji, društvu tradicionalno katoličkom koje trenutno priznaje brak samo između muškarca i žene. Nekoliko pokušaja legalizacije, uključujući za LGBTIQ+ parove, propalo je u poslednjih dvadeset godina.

U oktobru, vlada je predstavila zakonodavni predlog za legalizaciju građanskih unija, uključujući one između osoba istog pola, nazivajući ga „napretkom“ za prava LGBTIQ+ osoba. Ovaj tekst, nazvan „zakon o najbližim roditeljima“, dodelio bi nevenčanim parovima prava u vezi sa nasledstvom, stanovanjem i pristupom medicinskim informacijama, ali im ne bi omogućio usvajanje dece.

U susednoj Češkoj, parovi istog pola mogu sklopiti registrovano partnerstvo, ali ne mogu se venčati. PACS je moguć u zemlji od jula 2006. godine. Međutim, članovi LGBTIQ+ zajednice i dalje ne uživaju ista prava kao ostatak češke populacije, izjavili su učesnici Parade ponosa u Pragu agenciji CTK.

Bugaraska pravna regulativa takođe ne priznaje brakove između osoba istog pola, čak i ako su legalno sklopljeni u inostranstvu. Iako je diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije zabranjena, nedostatak pravnog priznanja stvara ozbiljne probleme u vezi sa roditeljskim pravima i nasledstvom. U slučaju smrti onog od roditelja koji je pravno priznat, preživeli partner i dete mogu ostati bez pravnog statusa ili zastupanja, što postavlja složena pitanja u vezi sa starateljstvom, nasledstvom i dobrobiti deteta.

EU nastoji ojačati prava i sigurnost LGBTIQ+ osoba

Agenicija za osnovna prava Evropske unije je upozorila, u izveštaju objavljenom u septembru, da je zajednica LGBTIQ+ instrumentalizovana u klimatu rastuće ili postojane netolerancije i sektaštva, kao i u okviru intenzivnih kampanja mržnje na mreži, koje se šire na društvenim mrežama i u javnom prostoru.

U maju prošle godine, devet država članica EU (Italija, Mađarska, Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Litvanija, Letonija, Češka i Slovačka) nije potpisalo deklaraciju koju je predstavila belgijska predsednica, koja je promovisala politike u korist LGBTIQ+ zajednica. Pripremljena je povodom Međunarodnog dana protiv homofobije, transfobije i bifobije.

Prošlog meseca, Evropska komisija je izjavila da, uprkos povećanoj društvenoj prihvaćenosti LGBTIQ+ osoba unutar EU u poslednjih pet godina, one i dalje trpe nesrazmerne i neprihvatljive nivoe mržnje, nasilja i diskriminacije. Nakon toga, usvojila je svoju strategiju za jednakost LGBTIQ+ osoba za period 2026-2030, koja ima za cilj da se bori protiv mržnje i promoviše slobodu i raznolikost u EU i šire.

Kako bi zaštitila članove LGBTIQ+ zajednice od diskriminacije, Brisel takođe razmatra predstavljanje predloga za borbu protiv govora mržnje na mreži.

U saopštenju za štampu, Komisija je takođe navela da želi da se obračuna sa „konverzionim terapijama“ – pseudonaučnim praksama koje se sastoje u pokušaju da se izmeni seksualna i/ili romantična orijentacija, identitet ili rodna ekspresija osobe kako bi se uskladili sa heteroseksualnim i cisrodnim normama – koje su usmerene na LGBTIQ+ osobe. Više od milion ljudi je potpisalo peticiju u maju koja poziva EU da zabrani ove prakse.

Ipak, evropska komesarka za jednakost izjavila je AFP-u da Brisel neće ići do te mere da zabrani ove prakse. „Ne možemo ih zabraniti jer bi to narušilo nadležnost država članica“, izjavila je Hadja Lahbib.

Ipak, bila je jasna u svom uverenju: „Očigledno je da svih dvadeset sedam mora sve to zabraniti.“

Ovaj članak je ključna priča ENR-a. Njegov sadržaj se zasniva na informacijama objavljenim od strane agencija koje učestvuju u ENR-u