el flag go to the original language article
This article has been translated by Artificial Intelligence (AI). The news agency is not responsible for the content of the translated article. The original was published by AMNA.

Evropa se hitno i brzo mora ponovo naoružati kako bi imala „pouzdan odvraćajući“ mehanizam do 2030. godine, izjavila je predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen.

Tokom svog govora u Kopenhagenu, predsednica Komisije iznela je četiri osnovna prioriteta dugo očekivane Bele knjige o evropskoj odbrani koju će Komisija predstaviti i potrebu za ponovnim naoružavanjem Evrope do 2030. godine – plan koji Komisija naziva „Prisutanost 2030“ (Readiness 2030). “Do 2030. godine, Evropa mora imati čvrst evropski odbrambeni stav. ‘Prisutanost 2030’ znači da se moramo ponovo naoružati i razviti naše sposobnosti kako bismo imali pouzdano odvraćanje«, rekla je fon der Lajen.

Prvi prioritet – koji je i najvažniji – je povećanje odbrambenih izdataka. “Države članice su povećale svoje odbrambene izdatke više od 31% od 2021. godine. To je dobro – ali nije dovoljno, s obzirom da je znatno niže od odgovarajućih izdataka SAD-a, Rusije i Kine,” navela je fon der Lajen. Komisija je predstavila pre dve nedelje plan za mobilizaciju investicija od 800 milijardi eura u evropsku odbranu. Ovo uključuje novi instrument – koji se zove ‘SAFE’ – koji može brzo obezbediti državama članicama kredite u vrednosti od 150 milijardi eura za investicije u odbranu. Paralelno, Komisija predlaže aktiviranje tzv. ‘Nacionalne Klauzule Otkaza’ kako bi se državama članicama pružila veća fleksibilnost za trošenje više na odbranu bez kršenja fiskalnih pravila koja ograničavaju deficit na 3% BDP-a. To ima potencijal da mobilizuje dodatne odbrambene troškove do 1,5% BDP-a, ili oko 650 milijardi eura u naredne četiri godine. Istovremeno, Komisija radi na privlačenju privatnog finansiranja – bilo od EIB-a ili sa tržišta kapitala.

Drugi prioritet, je „kupovati više evropskih proizvoda“. Prema rečima fon der Lajen, „moramo popuniti praznine naših kapaciteta na evropski način“ do 2030. godine, a to znači „velike pan-evropske saradnje“ kako bi se popunile praznine u prioritetnim oblastima, kao što su vojna mobilnost, ulaganja u vazduhoplovnu i raketnu odbranu, u artiljerijske sisteme, municiju i rakete, dronove, korišćenje vojne veštačke inteligencije ili kvantnih računara. „Troškovi i složenost velikih projekata daleko premašuju mogućnost svake države članice“, rekla je predsednica Komisije, zato je istakla potrebu jačanja zajedničkih nabavki.

Treći i „najstrateškiji“ prioritet za evropsku odbranu je Ukrajina. Kao što je rekla predsednica Komisije, „moramo učiniti Ukrajinu dovoljno jakom – poput ‘čeličnog ježa’ – kako bi bila težak zalogaj za potencijalnog napadača“. EU je već uložila oko 50 milijardi eura u vojnu podršku i obučila više od 73.000 ukrajinskih vojnika, dok podrška ostaje snažna za pridruživanje Ukrajine EU-u. Fon der Lajen je takođe najavila da će biti uspostavljena zajednička radna grupa sa Ukrajinom, koja će koordinisati vojnu podršku EU i država članica.

Četvrti prioritet odnosi se na jačanje evropske industrijske odbrambene baze. Danas najveći deo odbrambenih investicija odlazi van Evrope i taj trend se mora promeniti, počevši sa ulaganjima u Evropi, rekla je fon der Lajen. Ipak, priznala je da evropska industrijska odbrambena baza i dalje ima strukturne slabosti: još uvek nije u stanju da proizvodi odbrambene sisteme i opremu u količinama i brzinama koje su potrebne državama članicama i ostaje previše fragmentirana sa dominantnim nacionalnim akterima koji snabdevaju domaća tržišta. Prema Komisiji, firmama je potreban stabilan tok višegodišnjih narudžbi da bi usmerile svoje investicije. U tu svrhu, “uspostavićemo Evropski mehanizam za prodaju vojne opreme”, rekla je fon der Lajen.

Na kraju, predsednica Komisije je navela da smo „potpuno posvećeni saradnji sa NATO-om i Sjedinjenim Američkim Državama. Naša bezbednost je nedeljiva. Zato radimo na otvaranju novih puteva za bezbednost sa Ujedinjenim Kraljevstvom i drugim partnerima u Evropi, u našem komšiluku ili unutar grupe G7. Od Kanade do Norveške. I čak tako daleko kao Indija i drugi delovi Azije“. (18/3/2025)